Ti i ja.

16.12.2013.

-

Prošla su dva mjeseca od našeg posljednjeg, može se reći i oproštajnog, izlaska i odlučno sam krenuo ka tvojoj zgradi. Mali dio mozga me je nagovarao da se okrenem, zaboravim na sve, ali srce je dobilo i ovu bitku. Definitivno je navijalo za tebe. Ma, kad bolje razmislim, nije samo srce tu presudilo. Nedostajala si i rukama da te miluju, usnama da te nježno iznenade svaki put kada si tužna, srećna ili kada je vrijeme za to. Jedino je mozak uvijek pravio probleme, govoreći mi kako je među nama sve već odavno gotovo. Ja mu, naravno, nisam vjerovao. Nakon par minuta brzog hoda, skoro pa trčanja, ugledao sam tvoj prozor. Svjetlo gori, znači tu si. Bio sam uvjeren da ćeš na neki način saznati da te čekam još uvijek. I tako, stajao sam tu, sati su prolazili kao sekunde i nisam ni shvatio da je prošlo već 5 sati. Ništa. Nema te. Čekao sam još malo, a onda je svjetlost u tvojoj sobi nestala. Opet je sve bilo uzalud. Nisi se pojavila ni ovu noć, ni prije 10 dana, a ni prije 2 mjeseca. ''Draga, doći ću opet sutra, ne brini.'', pomislio sam, te se okrenuo i pustio suzu, dvije. Laku noć, njene pospane oči.. Čini mi se da vas više nikada neću vidjeti.



Credits:~honeeybee
Cookies:34862